Uvijek po nekoliko naslova, i ne znam ni sama sto sada citam. Citam "Muzej nevinosti" Orhana Pamuka. Godisnji odmor u Istanbulu proslo ljeto me potaknuo da ciam Pamuka... Svidja mi se njegov stil, nerviram sama sebe jer se ne mogu opredjeliti sta mislim o likovima, radnji... Kada zavrsim knjigu valjda cu znati.
Ponovno citam Kundrinu "Salu". Prva njegova koju sam procitala i koja me je dobila. Postavio je poseban temeljac u meni i mom shvatanju svijeta, zivota, covjeka, mene same, ljubavi... Citam "Salu" ponovno nakon 12 godina, izgradjenija (ili barem zrelija nego tada). Pocela sam ju citati u Pragu, jer netko je savjetovao citanje pisaca iz drzava, ako ne i gradova, gdje putujes. Obozavam tu igru i pustam mu da me vodi kroz "njegov" Prag 60tih... Predivno....