BOŽIĆNA NOĆ

[Zajebanko]

Jednom davno dok su se svi pripremali za Božić na jednom brdašcu živjeli su otac i kćerka.On i kćerka su živjeli skromno. ali bogati u duši.Imali su malu kuću u kojoj je sve blistalo od čistoće.Imali su jedno drugo što je bilo najvažnije.Oko njihove kuće rasla je jelova šuma.Tako da su uvijek imali oko sebe zelenu šumu, a preko zime šuma bih oblijelila kao da je obukla bijele kapute.Nisu znali šta je to svađa.U ljeti bih ona skakala s noge na nogu berući cvijeće kao neka pčelica i pravila bih od njih krune.Nabrala bih tako najljepše cvijeće i ponijela bih ga kući da ga da ocu.U to vrijeme otac bih bio u šumi sjekući drva za zimu, jer ovde bih zima došla ranije nego u druge krajeve.Nije imala ni brata ni sestru, ali nikada joj nije bilo dosadno.Uvijek bih našla sebi prijatelje u šumi.Voljela je jako šumske životinje.Nekada bih se poigrala s zekom ili vjevericom tako joj je vrijeme brzo prolazilo.I tako dan za danom dođe vrijeme za Božić,Pred Božić otac je povede u grad.To joj je bilo prvi put da ide u grad.U gradu je vidjela mnogo svijeta.To ju je jako uplašilo, ali ne dugo, jer s njom je bio  njen otac.-Oče zašto ovi ljudi toliko trče i žure kao da ih neko tjera?.-Zato moja kćeri što ne znaju da se može i drugačije živjeti-odgovori otac.Hoćeš da ti nešto kupim-upita otac kćerku.Neću oče imam što mi treba i još jače stegnu očevu ruku.Čvsto je držala oca za ruku kao da se bojala da ga ne izgubi.Otac joj je skriveći kupio jednu malu lijepu lutku kakvu i zaslužuje ovakva kćerka.Ona za taj poklon nije znala.-Hajdemo kući reče ona.-Evo samo da još kupim bor za našu kuću.Otac je kupio bor i sad su mogli krenuti kući.Dok je u jednoj ruci nosio bor u drugo ruci je držao malenu kćerkinu ručicu.I tako smo polako stigli kući.S vrata otac rece-svuda pođi svojoj kući dođi.A ona još pod dojmom velikog grada kaza ocu-da znaš oče nikada ne bih voljela živjeti u gradu.Zašto-upitaje otac.Previše je buke i ljudi samo nekuda trče to mi se ne sviđa.-U pravu si kćerko moja ni ja ne bih volio živjeti u gradu, pogledaj našu ljepotu-pa, pokaza rukom oko sebe.Ujutro nas bude ptičice uveče idemo spavati bez ikakve galame-reče kćerka ocu.Otac se samo nasmija i pogladi je po prekrasnoj plavoj kosi, pa reče-da te mama sada čuje bila bih najsretnija osoba na svijetu.Mama joj je umrla još dok je bila beba.Uvečer su njih dvoje nakitili bor.Bio je to najljepši bor.-Dok je bila u gradu vidjela je dvoje ljudi kako se svađaju.Čudila se, ali nije pitala oca zbog čega se svađaju.To je za nju bio veliki šok, jer otkad zna za sebe nije se posvađala s ocem, a ni otac s njom.Hajde sada da jedemo kao i svi pobožni ljudi-reče joj otac.Bilo je na stolu svačega od jela, a najljepši su bili božićni kolači.Ove kolače je napravila ona sama.Baš su fini ovi kolači-reče joj otac.Njoj srce veliko kao more od dragosti što ju je otac pohvalio.Bilo je oko 9 sati naveče kad otac kaza-trebali bi malo odspavati, jer kako ćemo izdržati put i misu koja počinje u ponoć.Crkva je bila od njih udaljena oko sat vremena hoda.Bila je to mala crkva, ali uređena.Ustali su oko 11 sati uvečer i pošli su prema crkvi da mogu stići prije početka mise polnoćke.Kad su stigli pred crkvu bilo je mnoštvo svijeta pred crkvom noseći svoje fenjere.Sve je proteklo u miru kako i dolikuje svetoj noći.Poslije mise jedni drugima su čestitali Božić.Dok smo se vraćali kući ja sam na nebu opazila jednu zvijezdu koja jače svijetli od ostalih.Zašto ona zvijezda na nebu jače svijetli od ostalih-upita ona oca.-Zato kćerko moja što je ta zvijezda pokazala gdje se rodio mali Isus Krist objasni joj otac.Možda gore na nebu svijetli još jedna zvijezda koja nas čuva a ta zvijezda je moja mama.Otac joj samo šuteći još više pritisnu ruku kao da želi reći-da gore ima još jedna zvijezda koja nas čuva moja kćerko.Kad su stigli kući ispod bora je več bio poklon zamotan u šareni papir.Ona prvo pogleda oca, pa ga upita-tko je mogao donijeti meni poklon.-Ne znam reče otac.Čekaj!-uzviknu on.Najprije ti je donijeo poklon mali Isus.-Stvarno! uzviknu ona.Idi vidi šta si dobila-kaza joj otac.Ona potrči i otvori poklon koji je bio zamotan u šareni papir.Kad je skinula papir imala je šta da vidi.Unutra je bila jedna mala lijepa lutka.-Tata! Tata! Tata!-uzviknula je ona.Vidi šta sam dobila baš lijepa lutka, zar ne.Baš je lijepa-odgovori otac.Držala je lutku i gledala je svojim velikim plavim očima.Od sada se i ja mogu igrati "mama".Nikada u životu nije bila sretnija.Otac reče-hvala ti Bože na ovakvoj kćerki.Sutradan ona upita oca-oče zašto se oni ljudi u gradu svađaju?.Otac je pogleda, pa joj kaza-vidiš kćeri moja da nisu svi ljudi isti.Vidjela si i sama da "imaju sve", ali nemaju toplinu srca, dobrotu, ljubav i dušu-odgovori otac.Zato se svađaju.Bolje je imati dobrotu, ljubav, toplinu srca i dušu nego sva blaga svijeta.-Nikada se neću svađati ni sada ni kada odrastem.-Otac je sa smješkom pogleda i poljubi je u čelo.-Znala je da je ostalo još malo hrane i to je ponijela svojim prijateljima:zecu, vjeverici i lanetu.Kad im je ostavila hranu njih troje pojedoše i kao da se zahvališe tako što su joj prišli i počeli je maziti svojim njuškicama.Kasnije se počeše igrati s njom.Sada imam osim oca i vas prijatelje-kaza kćerka.A sada moram kući dragi prijatelji moji.Vidimo se sutra prijatelji moji.Ovo mi je bio najljepši Božić u mom životu.Pamtit ću ga do kraja života. KRAJ.